Odakle da krenem? Od činjenice da sam potpuno drugačija od svog oca i pokojne majke, ili od činjenice da sam vještica koja je uz to i polusestra Harryja Pottera, Dječaka-koji-je-preživio?

Da vidimo. Vjerojatno bih vam trebala ispričati svoju povijest, barem dio kojeg se sjećam. Evo, moja majka je bila Lily Potter, samo što je u doba kad je zatrudnjela sa mnom još uvijek bila Lily Evans. Moj je otac – kao što i samo prezime kaže – Severus Snape, čovjek koji je bio uz moju majku i tražio njezinu ljubav iako ga je ona iskoristila i ostavila pregaženog kao pilića koji je ispao iz gnijezda.

Nikad nije zvala ili pitala za mene. Nikad. Postala sam joj nebitna, teret koji ju je sputavao. U neku ruku sam je i razumjela – dok je imala tu aferu s tatom, još je možemo reći bila u vezi s Jamesom Potterom. Da, posvađali su se i prekinuli na devet dugih mjeseci, a istog dana kad sam ja izašla iz sigurnosti njezine maternice, ona je napisala mom ocu kratko pismo da me ostavlja na brigu njemu i da se vraća svom dragom, čistokrvnom dečkiću. I danas sam neopisivo ljuta na nju, toliko ljuta da poželim nešto i razbiti, jer me napustila, jer me mrzila, jer joj nisam značila ama baš ništa.

Vjerojatno ju je bilo sram priznati da ima dijete sa smrtonošom.

Bile su mi dvije godine i brzo sam naučila sve što malo dijete treba znati kad mi je tata poručio šokantnu vijest – Lily je poginula zajedno s mužem Jamesom od ruke Lorda Voldemorta da bi spasila svog jedinog sina, sina kojeg je priznala kao svoga, sina kojim se, očito, ponosila. Još uvijek se sjećam kako sam se počela smijati iz čiste radosti što je više nema i što je dobila što je zaslužila.

Budući da nisam upisana u rodni list kao njezina kćer, Harry, jadno malo siroče, nije dospio k nama. Bilo mi je drago. Mrzila sam to malo, razmaženo derište koje je kupilo svu pozornost zato što se obranio sam samcat od Voldemorta. Moj se tata slagao sa mnom.

Prošlo je još devet godina i ja sam krenula u Hogwarts.

Postala sam značajna zbog svoga prezimena. Upala sam u Slytherin. Djeca su se družila sa mnom i iz drugih domova u nadi da će imati veće ocjene. Namjerno sam ocu govorila ružne stvari o njima i tjerala ga da im da najgore ocjene, što je on radio sa zadovoljstvom. A moj izraz lica kad bi oni tužni gledali kako propadaju Čarobne napitke – pakost, čista pakost! Bilo mi je zadovoljstvo.

Izgledom nisam ličila ni majci ni ocu – kosa mi je bila plava, bila sam niska, bila sam freak i bila ponosna time. Jedino što me povezivalo sa Severusom Snapeom bile su moje oči, tamne baš kao njegove.
.
Nekako mi se oduvijek činilo da sam odrasla osoba zatočena u tinejdžerskom tijelu. Bila sam ispred svojih vršnjaka u gotovo svemu – većinom zato što mi jetata bio smrtonoša i znala sam da će i mene zateći takva sudbina. I nisam joj se protivila. Pomisao da ću jednog dana postati dio Voldemortova kovena ispunjavala me nekakvom sigurnošću i osjećajem da nekamo pripadam.

Pogledala sam svoj odraz u ogledalu. Tipična šesnaestogodišnjakinja koja će uskoro krenuti na – pogađate – šestu godinu, nastaviti obrazovanje i željno iščekivati da sve to završi kako bi primila Tamni znamen i ovjekovječila ono što očekuje već godinama.

Ipak, bila sam veoma niska – samo sto šezdeset centimetara. Kosu, inače dugačku, preko ljeta uvijek odrežem na bob frizuru. Sada je bila već malo duža. Kosa mi jako sporo raste.

Obukla sam crnu tuniku i ispod toga kožne tajice, a na noge štikle s devet centimetara visokom petom. Karakteristično za mene.

'' Siobhan! Hajde! '' začula sam tatu kako me doziva. '' Zakasnit ćeš na vlak. ''

Slegnula sam ramenima i sišla niz stepenice u dnevnu sobu. Tata mi je pružio ruku. Prihvatila sam je. Tata se okrenuo i osjetila sam kako me nešto pritišće, snažno, a opet na neki način ugodno. Kao da prolazim kroz ispušnu cijev automobila.

Kad sam otvorila oči, do maloprije čvrsto zatvorene, bili smo na King Crossu. Za sobom sam vukla dosadni stari kovčeg, koji mi je samo ubijao eleganciju, ali kad je tata bio preškrt da unajmi nekog tko će ga vući za mene. Drsko sam prošla kroz pregradu.

'' Siobhan, stani. '' naredi mi tata. Stala sam na pola puta prema vlaku i pogledala ga. '' Zaboravila si Tafutu. ''

Tafuta je bio moj četiri godine star ljubimac – piton. Tafuta na svahiliju znači pronaći, a ja se jako palim na svahili jezik. Uzela sam ga u ruke i stavila oko vrata. '' Odakle ti? '' tata se samo nasmješio. '' Imam ja svoje načine. ''

Prevrnula sam očima, stisnula mu ruku. '' Hvala tata. Najbolji si. ''

'' Hajde, šibaj. '' potjerao me, a ja sam drage volje otišla u vlak. Bilo mi je previše neugodno.